SENZORNA INTEGRACIJA – disfunkcija, simptomi, terapija
Senzorna integracija je proces primanja i obrade osjetilnih informacija koje u mozak dolaze iz naših osjetila kao što su vid, sluh, dodir, okus, njuh ili kretanje. Ova neurobiološka aktivnost omogućava našem mozgu da sve primljene informacije iz okoline obradi na pravi način tako da one imaju određeni smisao kako bismo na njih mogli odgovoriti nekom aktivnošću.
Kada se javljaju poteškoće sa senzornom integracijom?
Rani i predškolski odgoj do dobi od 7 godina je ključan za razvoj senzorne integracije zato što mozak u tom vremenu uspostavlja najviše živčanih veza. Poremećaj senzorne integracije može biti prisutan kada i ne postoje vidljiva oštećenja mozga.
Međutim, nitko nema savršenu integraciju osjeta te se uvijek mogu javljati poteškoće na ovom području. One uglavnom usporavaju djecu u njihovim aktivnostima, bilo da riječ o učenju ili igranju s prijateljima. Dolazi do problema u ponašanju upravo zbog toga što mozak nije u stanju pravilno obraditi i organizirati tijek senzornih informacija, odnosno način koji osobi daje do znanja o njegovim aktivnostima u okolini.
Poteškoće se također mogu pojaviti:
- zbog prijevremenog rođenja,
- kod djece s oštećenom motorikom, cerebralnom paralizom, autizmomili ADHD-om
- kod djece s oštećenjem sluha, vida, jezika ili govora,
- kod djece s intelektualnim poteškoćama.
Kako se manifestira disfunkcija senzorne integracije?
Simptomi poremećaja senzorne integracije
Najčešći simptomi disfunkcije senzorne integracije kod djece su:neusklađenost pokreta (nedostatna ravnoteža, strah od visine),
- nedostatak osjećaja za opasnost i često ozljeđivanje,
- neosjetljivost na zvukove,
- nedostatak samokontrole i impulzivnost,
- kašnjenje govora, zaostajanje u razvoju govora, jezika ili motoričkih aktivnosti,
- neobično niska ili visoka razina aktivnosti (hiperaktivnost),
- poteškoće u učenju,
- prekomjerna ili nedovoljna osjetljivost na pokret ili dodir,
- emocionalne i socijalne poteškoće