Što je zajedničko uredskom poslovanju i secesiji? Hrvatski državni arhiv. Zgrada skrivena u perivoju, danas je najznačajnija hrvatska secesijska palača. Sagrađena je 1913. godine, a na njenom ukrašavanju su radili najznačajniji hrvatski slikari i kipari. Hall ukrašavaju platna Znanost u Starom vijeku, Znanost u Srednjem vijeku i Znanost u Novom vijeku Mirka Račkog, na zidu velike čitaonice visi platno Razvitak hrvatske kulture, Vlahe Bukovca. Tu su i 32 ukrasna reljefa Mile Vodsedalekove u drvenoj oplati na temu dječaka s knjigom i četiri lika filozofa. Cijeli prostor ove ustanove prati preko 60 secesijskih lustera, 130 stolnih svjetiljki i 35 prozorskih krila s vitrajima.
Učenici su u pratnji svojih profesora imali priliku uvidjeti važnost naizgled običnih komada papira kroz koje je ispisana ni manje ni više nego povijest hrvatskog naroda, ali i osobna povijest pojedinaca. Vidjeli smo dvoranu s katalozima, profesorsku čitaonicu i veliku čitaonicu. Upoznali smo se s mogućnošću da u arhivu istražimo svoje rodoslovno stablo, šire istražimo različite teme, vidimo originalne rukopise zahvaljujući timu stručnjaka koji brižno čuva i restaurira postojeću arhivsku građu od vremena. Bogat fundus dokumenata, fotografija i filmskih traka čuva se kao kulturna baština dobro zbrinutog duha prošlosti koja nas je oblikovala, ali i sadašnjosti koju živimo. Današnji dokumenti koje ispisujemo i sređujemo, jednog dana mogu postati vrlo važan povijesni izvor i prikaz života jednog vremena.
Osim predivnog arhitektonsko – umjetničkog izričaja koji su vidjeli, učenici su čuli i neke zanimljive priče iz povijesti, u kratkom filmu vidjeli kako povijest piše „običan“ komad papira nalijepljen preko dokumenta – Riječka krpica, ali i kako su velike promjene ostvarene od čuvanja dokumenata u Škrinji povlastica pod tri ključa koja je najveće blago arhiva sa sadržajem velike povijesne važnosti, pa do danas kad učimo kako dokumente spremati u digitalnom obliku. Najstariji dokument čuvan u Hrvatskom državnom arhivu, datira iz 999. godine. Puno je potrebno truda i rada da se očuva povijesni identitet nekog naroda i društva, ali i rukopisa, obrade dokumenata, sistematiziranja i arhiviranja. Možda je baš zato Arhiv prepun svijetla, da vidimo gdje smo bili i kud idemo. Danas i uredsko poslovanje s dokumentima daje svoj doprinos pisanju povijesti.
Romina Horvat
