Dragi naši učenici,

ožujak nam zasigurno nije bio lak mjesec. Krenulo se nakupljati gradivo, hrabro ste krenuli s prikupljanjem ocjena, pisanim i usmenim provjerama, pojavilo se proljeće, sve je postalo dinamično i zadesila nas je virus Covid-19. U roku od svega par dana učionice smo zamijenili tabletima, laptopima, televizijama i mobitelima. Zagrljaje smo iz ruku premjestili u male ekrane, smijeh koji je krasio hodnike preusmjerili ste putem emojia na društvene mreže, dva prsta u zraku zamjenili ste opcijom ‘reply’ na Teamsu,… A onda nas je prije tjedan dana zadesio i potres. Za sve vas u Zagrebu i okolici pretpostavljamo da je to bio veliki šok i nimalo ugodno buđenje. Većina nas je iz pidžama i topline u roku od nekoliko minuta stajala ispred svojih domova, na hladnom i u strahu.

Strah i zabrinost su prirodne i normalne pojave u tim trenutcima. Mnogi smo zaplakali i nismo se htjeli odvojiti od naših najbližih. Nadamo se da ste imali nekoga svog u blizini s kime vam je bilo lakše proći kroz te teške trenutke. Kako god da ste se tada osjećali- u redu je. Svi imamo svoje načine nošenja s teškim situacijama i bitno je sve ono što je u vama izraziti. Ako vam se od tada pojačano grli, grlite se. Ako vas muče neka pitanja, pitajte ih. Ako osjećate i dalje strah, u redu je. S vremenom će se i to smanjiti.

Neki od vas su nažalost morali, barem privremeno, iseliti iz svojih domova. Neki još uvijek nisu sanirali štetu koju im je tih desteak sekundi nanijelo. Neki će tek za nekoliko tjedana imati priliku popraviti štetu na zidovima, neki će pričekati nekoliko mjeseci kako bi obitelji uštedjele za nove stvari koje su se oštetile. Ono što je najvažnije je da ste vi i vaša obitelj dobro. To je ono najvrjednije, ono što niti jedan potres ne bi smio uzdrmati.

Kada vam je teško pokušajte duboko disati, osvrnuti se oko sebe i nabrojati sve ono što je još uvijek tu, a na čemu ste zahvalni. Sigurno je taj popis dug i neka vas on umiri. Sve najteže trenutke u životu uspješno ste prošli, ovo je bila još jedna takva situacija.

Školske obveze morale su krenuti dalje, ali ne opterećujte se ovih dana toliko rokovima. Prvo se, uz pomoć svojih obitelji, pobrinite da ste sigurni i dobro, da su se strahovi smanjili i da ste spremni nastaviti dalje. Kada budete spremni, tu smo.

Glavu gore, budite nam hrabri kao i u školi. I ovo će proći.

Lijep pozdrav,

ravnateljica Liliana Kalčić Galeković