Približava nam se Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Ove godine obilježit ćemo ga s posebnom pažnjom i ponosom jer smo 19. i 20. listopada proveli u Gradu Heroju te slikom i pričom doživjeli njegove rane i, što je najvažnije, njegov ponos.
Sunčano subotnje jutro, 19. listopada proveli smo na putu prema slavonskoj ravnici te u popodnevnim satima stigli u Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar. Nakon smještaja u sobe uputili smo se prema Vodotornju, simbolu stradanja i otpora grada. Njegova postojanost, ali i inat ovladali su našim emocijama pa je uspon stubama bio iznimno zadovoljstvo, a pogled s vrha i silina Dunava ispunili su nas posebnim osjećajima, stoga smo s lakoćom u večernjoj šetnji obišli grad i slušali o njegovim kulturno-povijesnim znamenitostima.
Unatoč boli i tuzi uslijed groznih ratnih stradanja koja nikada ne smiju pasti u zaborav, motiv ponosa, zajedništva i mira bio je utkan i u drugi dan našeg posjeta, a njegovu važnost istaknula je i slikovito predočila stožerna narednica koja nas je vodila Memorijalnim centrom Domovinskog rata.
Ni Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica, Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, na kojem smo prigodno upalili svijeću i poklonili se žrtvama; kao ni Spomen dom Ovčara i Masovna grobnica na Ovčari nikoga nisu ostavili ravnodušnim.
Obilaskom Spomen doma hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti završili smo naš dvodnevni posjet Gradu Heroju.
Nakon svih potresnih svjedočanstava o ratu, prepuni dojmova te svjesni važnosti sjećanja, zajedništva, mira i ljubavi, krenuli smo prema Zagrebu.
